67% katolika želi se vratiti ispovijedi: što pomaže?
Kao katolici, Crkva nas poziva da sakrament ispovijedi primimo barem jednom godišnje, a i češće ako imamo potrebu.
Mnogi katolici svoju naviku ispovijedi vežu uz Došašće ili Korizmu, tradicionalna vremena pokore, ili je uključuju kao dio svojih redovitih tjednih obveza.
Redovite duhovne navike poput odlaska na ispovijed i na misu već se dugo povezuju s dobrim mentalnim i tjelesnim zdravljem — i, naravno, duhovnim zdravljem! Katolici koji na misu odlaze barem jednom mjesečno postižu rezultate iznad nacionalnih mjerila u području ljudskog procvata.
Oni koji redovito idu na ispovijed izvješćuju o najvišim razinama — osobito u smislu života, mira i opće dobrobiti.
A što ako je prošlo dosta vremena otkako ste bili na ispovijedi? Što ako ta navika nije prisutna?
Novo, malo, ali poticajno istraživanje Catholic Pulse Reporta pokazalo je da gotovo 70% katolika koji u posljednjih godinu dana nisu bili na ispovijedi želi ići:
Ispovijed je jedan od najsnažnijih sakramenata Crkve i jedan od njezinih najpogrešnije shvaćenih. Rezultati ne otkrivaju slabljenje pobožnosti, nego ljude koji u tišini čeznu za povratkom.
Ako postoji želja, što ljude zadržava? Mogli biste se iznenaditi kad saznate da prepreka nije logistika, nego pitanje srca.
Bujično izlijevanje Božjeg milosrđa
Većina katolika koji trenutačno ne idu na ispovijed nije odbacila sakrament. Dvije trećine „kažu da su otvoreni ići češće ili da bi željeli ići češće”.
Ono što ih zadržava nije praktično, nego osobno. Sedamdeset posto katolika koji su otpali od redovitog prakticiranja vjere i 81% onih čije je posljednje iskustvo ispovijedi bilo u djetinjstvu kaže da mogu izravno moliti Boga za oproštenje, umjesto da idu na ispovijed.
Za odgovor na tu prepreku potrebno je više kateheze. Ljudi trebaju razumjeti da je ispovijed dio Isusova plana oproštenja. Možda bi jednostavno čitanje brojeva o ispovijedi u Katekizmu bio vrlo dobar početak. Evo ih.
Što još obeshrabruje sudjelovanje? Osjećaj srama i nesigurnost oko samog postupka.
Ono što ljude vraća u sakrament jest želja za iskustvom Božjeg oproštenja i milosrđa. Gotovo 8 od 10 katolika (79%) kaže da je to glavni razlog zbog kojeg bi se vratili ispovijedi.
Evo praktičnih zaključaka iz izvješća.
1. Vodite s milosrđem
Traženje oproštenja i Božjeg milosrđa najveća je privlačnost sakramenta — zato počnimo odatle, i s propovjedaonice i u načinu na koji svi govorimo o ispovijedi.
Četrdeset tri posto onih koji rijetko idu na ispovijed kaže da bi išli češće kada bi čuli da je
borba s istim grijesima normalna. Jednako velik postotak želi veći naglasak na milosrđu, a manje na osudi.
Može pomoći čuti i svećeničku perspektivu koja potvrđuje da je ispovijed prekrasno izlijevanje Božje ljubavi i milosrđa.
2. Radujte se milostima sakramenta
Među onima koji idu na ispovijed, otprilike dvije trećine izvješćuju o jasnom osjećaju oproštenja, uvjerenju u Božje milosrđe i nutarnjem miru.
Ako vam je to poznato, nemojte se ustručavati podijeliti radost koju vam ispovijed donosi.
Postoji nešto posebno i jedinstveno u primanju ovoga sakramenta — u glasnom iznošenju svojih grijeha, razgovoru o njima sa svećenikom i primanju milosti odrješenja — što jednostavno ne izgleda isto kao kada sami molite Boga za oproštenje.
Potražimo prilike da na svoj način podijelimo zašto je ovaj sakrament toliko vrijedan.
3. Logistika nije najveća prepreka, ali rješavanje toga ne može škoditi
Kako možete učiniti odlazak na ispovijed ljudima u svojoj župi doista, doista lakim?
Vrlo učinkovita taktika jest ponuditi ispovijed prije nedjeljnih misa — praksa koja je nekoć bila vrlo uobičajena, ali je s vremenom pala u zaborav jer mnoge župe nemaju dovoljno svećenika da bi to bilo izvedivo.
Možda to nije opcija, ali i dalje možete ponuditi ispovijed u vrlo pristupačnim terminima. Jedna župa blizu mene nudi ispovijed petkom navečer, što je ovdje prilično neuobičajeno, ali je uvijek vrlo dobro posjećena. Možete anketirati župljane kako biste vidjeli koji su termini najprikladniji za vašu zajednicu.
4. Pozivajte, pozivajte, pozivajte
Saznanje da većina katolika koji u posljednjih godinu dana nisu bili na ispovijedi zapravo želi ići već je samo po sebi vrlo značajno.
Župe mogu pronaći mnoge prilike da ljude pozovu na ispovijed — s propovjedaonice, u župnom listiću, na mrežnoj stranici i u poštanskim obavijestima koje šalju kućama — te potaknuti sve koji su uključeni u pastoralne aktivnosti da to spomenu ljudima kojima služe.
I naravno, molite za sve naše sukatolike. Vaš poziv ili vaša molitva možda će biti upravo ono što će prelomiti stvar i pomoći nekome da se vrati ispovijedi te iskusi radost Božjeg obilnog milosrđa.