Dva magarca koji nose Krista od jaslica do križa
Ako ste ikada pažljivije pogledali magarca, primijetit ćete nešto zadivljujuće: oni obično imaju tamne oznake koje na njihovim leđima i ramenima tvore oblik križa.
Taj mali križ poput je tihe Božje najave o magarčevoj misiji — ta je ponizna životinja stvorena da nosi terete, da nosi Isusa i da upućuje izravno na Križ i našu nadu.
U katoličkoj umjetnosti, župnim predstavama i procesijama, magarac se pojavljuje u dvama velikim trenucima: pokraj malog Isusa u božićnim jaslicama i noseći Isusa na Cvjetnicu dok ulazi u Jeruzalem.
Je li doista u Betlehemu bio magarac?
U svojoj knjizi Isus iz Nazareta: Pripovijesti o djetinjstvu, Benedikt XVI. ističe nešto što mnogi previđaju: evanđelja o Isusovu djetinjstvu ne govore ni o volu ni o magarcu u štali. Naglašava da se, u strogo povijesnom smislu, “ne spominju životinje” na mjestu gdje je Isus rođen.
Međutim, odmah dodaje da je kršćanska ikonografija “popunila tu prazninu”: ako je Dijete položeno u jasle, mjesto gdje životinje jedu, predaja je vrlo brzo uz Njega prikazala vola i magarca, i nijedna kršćanska predodžba ne želi se odreći te slike. On magarca ne “istjeruje” iz jaslica, nego pokazuje kako je vjera Crkve taj detalj čitala duhovno.
U pozadini stoji patrističko tumačenje Izaije 1,3:
“Vol poznaje svoga gospodara, i magarac jasle svoga vlasnika; ali Izrael ne poznaje, moj narod ne razumije.”
Rani crkveni oci u volu i magarcu pokraj jaslica vidjeli su sliku naroda Izraela i pogana, pozvanih da prepoznaju Krista u poniznosti Utjelovljenja.
Povijesno, ne možemo dokazati da je ondje stajao magarac. Duhovno, magarac postaje znak nade za sve nas koji se osjećamo maleni ili slabi.
Magarac na Cvjetnicu: onaj za kojeg smo sigurni
Ovaj put, nema nikakve dvojbe: postoji magarac i on je bitan za priču. Isus govori svojim učenicima da pronađu mladog magarca na kojem će ući u Jeruzalem. To nije slučajan prijevoz; to je namjeran znak. On ispunja starozavjetno proročanstvo koje kaže da će Kralj doći “ponizan i jašući na magarcu.”
U homiliji za Cvjetnicu iz 2006. godine papa Benedikt XVI. komentirao je simboliku znakova toga dana: palminih grana kao znaka mučeništva, maslinovih grana kao znaka mesijanskoga mira i lika Isusa koji ulazi u Jeruzalem kao Kralj mira.
On ne ulazi na ratnom konju, nego na tovarnoj životinji, kao znak blagosti i poniznosti; na taj način otkriva pravi stil svojega kraljevanja.
Prema njegovu mišljenju, izbor magarca pokazuje dvostruku dimenziju: s jedne strane ispunjenje Božjih obećanja; s druge strane odricanje od modela moći i nasilja koje svijet očekuje od kralja.
Mesija ulazi u svoj grad ne da bi ga osvojio silom, nego da bi se predao: upravo će mnoštvo koje kliče “Hosana”, slaveći poniznog Kralja, nekoliko dana kasnije zahtijevati njegovo raspeće.