Devetnica svetom Jospiu [2]

Prve tjeskobe svetog Josipa i njegova velikodušnost

Sveti je Josip bio besprijekoran i poletan mladić u Nazaretu, zanimanjem tesarski radnik, premda potomak slavnog roda kralja Davida. Na svom životnom putu susreo je jedno još divnije biće, Djevicu Mariju, također od roda kralja Davida, i po nadahnuću odozgo oni se odlučiše za djevičanski brak. Uz Blaženu Djevicu Mariju Josip je još više napredovao u krepostima i savršenstvu. Bio je to divni sklad dviju duša. Ali, dođoše dani teške kušnje. Naime, nakon zaruka, a prije nego što će Marija doći za stalno u kuću Josipovu, dogodilo se navještenje anđela Gabrijela Mariji i utjelovljenje, začeće sina Božjega pod Marijinim srcem. Josip to nije znao, a Marija o tome nije govorila i jednostavno nije mogla reći. Josip je u tjeskobi. Vidi Mariju u blagoslovljenom stanju. Ne sumnja u njezinu čestitost, jer ju je dobro poznavao. Stvar mu je, dakle, nejasna i nerješiva. Oduševljenja je nestalo, tuga mu je obuzela srce. Što da učini?! Mogao bi Mariju ozloglasiti zbog nevjere.

U tome bi slučaju bila kamenovana. Ali on na to ni ne pomišlja, nego smišlja kako da stvar riješi, a da njoj ne nanese nikakve neugodnosti. Odluči potajno je napustiti, otići iz dragog rodnog kraja, ali nje neće osramotiti. Međutim, Gospodin Bog svoje ne ostavlja. Po anđelu poručuje u snu Josipu: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on spasiti narod tvoj od grijeha njegovih.« (Mt 1, 20-21) Kakvo li je novo svjetlo zasjalo u Josipovoj duši, kakva radost, sreća, polet, oduševljenje! Kako mu je veliko poslanje povjereno: biti djevičanski otac Isusov! Sada će on još više cijeniti Blaženu Djevicu Mariju! Josip je spoznao svoj pravi veliki životni zadatak. Svom dušom i snagom on spremno ulazi u taj Božji plan otkupljenja svijeta.

Razmišljanje: Sveti Josipe, drag je i uzvišen tvoj lik! Kako si plemenit prema Djevici Mariji! Dostojno si podnio tešku kušnju! Bog ti je poklonio veliku zadaću, te ulaziš u djelo otkupljenja svijeta poslije Marije kao najbliži suradnik Isusov! Kako da provedem u svom životu ovaj duh svetog Josipa?

Molitva: Dragi sveti Josipe, neka mi tvoj primjer i zagovor pomognu, da pravom pobožnošću štujem Blaženu Djevicu Mariju, da u mojim tjeskobama i nejasnoćama tražim i dobijem od Gospodina rješenje i da uvijek velikodušno prihvaćam poziv koji mi upućuje Gospodin Bog. Amen.

Put u Betlehem i Isusovo rođenje

Marija i Josip očekivahu rođenje Isusovo. Sve su spremili što je potrebno za novorođenče. Ali eto, iznenada dolazi naredba cara Augusta da se popiše sav svijet u Rimskom Carstvu. Svaki to treba izvršiti u mjestu svojih predaka. Dakle, Marija i Josip moraju poći u Betlehem, jer je to rodni grad Davidov, čiji su oni potomci. Mučan je to put. Josipa more mnoge brige. Što ako se porođaj dogodi na putu?! U Betlehemu Josip se namučio tražeći smještaj u nekoj kući, ali bez ikakvog uspjeha. Nitko nije htio primiti te Božje putnike. Onda za najnužniji smještaj Josip odabire pastirsku spilju-pećinu, jadnu i siromašnu. Josipa je jako boljelo što nije mogao nešto bolje naći za Mariju kojoj želi iskazati najveću pažnju. No ta se žalost uskoro okreće u silnu radost. Baš se tu rodi stoljećima očekivani Spasitelj svijeta, Isus Krist. Staviše ga u jasle, na slamu. Divno dijete! Marijina i Josipova duša raspjevane su veličajući Gospodina. Josip sada shvaća kako se je sve to trebalo dogoditi da se ispuni ono što su proroci navijestili.

Duboka je radost ispunila Josipovo srce. A onda još nešto! U to noćno doba dolaze prvi posjeti. Dolaze priprosti pastiri, jednostavni dobri ljudi sa svojim darovima. Oni pripovijedaju Mariji i Josipu kako im je anđeo rekao da se Isus, Spasitelj svijeta, rodio i gdje će ga naći. Te svete noći anđeoske čete pjevahu: »Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje.« Divno, veličanstveno! Sve to što pastiri ispripovijedaše, još je više uvećalo sreću Marije i Josipa!

Razmišljanje: Sveti Josipe, ti si savjesno i s voljom izvršavao dužnosti hranitelja Svete obitelji! Zadovoljio si se bez mrmljanja s veoma oskudnim životnim uvjetima. Za tvoju vjernost Bog te je nagradio velikom radošću. Ti si dobro shvatio da su Božji putevi često drugačiji od naših, ali sigurno mnogo bolji nego što ih mi u početku shvaćamo. S Marijom i ti si se ponizno u velikoj sreći klanjao djetetu Isusu u priprostoj spilji. Kakva li je to pouka za naš život?!

Molitva: Sveti Josipe, izmoli mi milost od Isusa kojemu si se radostan klanjao u Betlehemu, da shvatim da i kušnje i prividni neuspjesi imaju svoj smisao, da prihvatim po potrebi i siromašne uvijete života, a da ipak uvijek budem radostan uz svog Gospodina. Amen.

Isusovo prikazanje u Hramu

Kada je Isusu bilo četrdeset dana poniješe ga Josip i Marija, po propisima Staroga zavjeta, u Hram jeruzalemski, da ga prikažu Gospodinu i da se izvrši obred tzv. očišćenja majke uz darivanje nekog sitnog novca i dvije golubice, odnosno imućniji janjeta. U Hramu se Josip sastao sa starcem Šimunom, čovjekom pravednim i bogobojaznim, koji je željno iščekivao Spasitelja. U djetetu Isusu Šimun nadahnut Duhom Svetim odmah prepozna Mesiju, Spasitelja, i sav sretan uzima ga u naručje, blagoslovi Boga govoreći: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.« (Lk 2, 29-32) Marija i Josip divili su se ovim lijepim riječima, ali potom Šimun govori Mariji za Isusa: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan a i tebi će samoj mač probosti dušu da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« (Lk 2, 34-35) Premda je ovaj govor bio upućen Mariji, potresao je duboko i Josipa, jer je time bila dvostruko pogođena njegova ljubav, to jest ljubav prema Isusu i prema Mariji. Josip nije tih riječi zaboravljao. S Marijom ide spremno ususret bolnim događajima koji će završiti tek na Kalvariji. U samom obredu prikazanja sveti Josip nastupa kao zakonski Isusov otac, on ga polaže na ruke svećenika. Ovaj je dijete podigao, okrenut prema svetištu nad svetištem, Bogu ga prikazao i predao ga natrag Josipu. Očito je kako je značajna bila uloga svetog Josipa u životu Isusa i Marije, a onda i u povijesti spasenja cijelog ljudskog roda.

Razmišljanje: Sveti Josipe, ti nisi izbjegavao ni jedan propis Božjega zakona, pa ni onaj na koji nisi bio obavezan. Nisi tražio za sebe posebne povlastice i izuzetke. Htio si biti u tome kao i ostali ljudi. U Hramu si zaista nastupao kao zakonski otac Isusov. Kako li je to časni poziv! Čuo si proročanske riječi Šimunove o Isusovom trpljenju, ali nisi ustuknuo. Išao si dalje naprijed i vjerno. Ono što ti je bilo najdraže i najmilije, Isusa, prikazao si spremno Gospodinu! Pouke mnogostruke! Potraži ih i prenesi ih u svoj život!

Molitva: Sveti Josipe, ti si doživio radost, ali i žalost kod prikazanja u Hramu. Pomozi mi svojim moćnim zagovorom da i ja primam sve radosti i žalosti u Gospodinu, to jest predano u Njegovu svetu volju, uvjeren da će se svima onima koji Njega ljube na kraju sve okrenuti na dobro. Amen.

Dolazak mudraca i bijeg u Egipat

Nakon izvjesnog vremena dolaze Isusu u pohode tri mudraca iz dalekih istočnih krajeva. Po nadahnuću Božjem i po izvanrednoj jednoj zvijezdi dođoše u Jeruzalem raspitujući se gdje se rodio novi kralj židovski. Od pismoznanaca kralj Herod dozna, a onda i oni da to mora biti u Betlehemu, jer tako kažu stara proroštva. Herod, taj krvožedni kralj, upućuje ih da idu, pa kad pronađu Dijete da mu jave, jer i on želi pokloniti mu se. Govorio je sasvim neiskreno. Mudraci, dakle, pođoše, opet ugledaše zvijezdu, a ona ih je dovela do mjesta gdje je bilo Dijete. To više nije bila spilja, nego neka kućica, jer je Josip nakon završetka popisa stanovništva, mogao lakše naći prikladan smještaj. Mudraci po istočnjačkom običaju padoše ničice licem do zemlje te se pokloniše Isusu i predadoše mu darove: tamjan, zlato i plemenitu mast.

Uz Mariju, dakako, i Josip se veoma radovao visokom posjetu mudraca koji iskazuju toliku čast njihovu Djetetu. Mudraci, opomenuti da se ne vraćaju k Herodu, otiđoše drugim putem svojim kućama. A onda se »anđeo Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu tekrene u Egipat.

« (Mt 2, 13-15) Bijeg u tuđinu i boravak tamo nije bio lagan. Svaka tuđa zemlja, tuga je golema. No, Josip ne uzmiče pred svojim velikim pozivom. Već je počeo osjećati kako su riječi starca Šimuna bile proročke riječi. U Egiptu je Sveta obitelj ostala sve do smrti kralja Heroda koji je na duši imao mnoge nevine živote pa među njima i malenu dječicu iz Betlehema i okolice.

Razmišljanje: Ti si se, dragi i dobri sveti Josipe, radovao kad je Isus bio slavljen. To je znak da si ga volio i da ga voliš. I kad su Isusa progonili i htjeli mu oduzeti još malenome život, volio si ga, branio si ga, žrtvovao se za Njega, bježao si u tuđinu da ga spasiš! Na djelu se vidi ljubav! Josipe, slušao si Božji poziv i onda kad je zvao na put u nepoznato, u gorak život tuđine. Ravnao si se po riječi: »govori, Gospodine, sluga tvoj sluša«. Kakve pouke iz svega toga slijede za moj život?

Molitva: Josipe vjerni, bio si spreman poslušati i izvršiti svaku riječ Božju. I ja želim do smrti uvijek vršiti svetu volju Božju, pa i onda kad su svi protivni i kad je preda mnom tama i neizvjesnost. Moj sveti zaštitniče Josipe, u tome mi pomozi. Amen.

Isus izgubljen i pronađen u Hramu

Dvanaestogodišnji je dječak Isus pošao iz Nazareta sa svojom majkom i svojim zakonskim ocem Josipom u Hram u Jeruzalemu da proslave veliki blagdan Pashu. Sve je bilo lijepo, pobožno, radosno, hodočasnički! No na povratku, nakon jednog dana hoda, primijetiše Marija i Josip, da Isusa nema među mladima među kojima je trebao biti prema hodočasničkom rasporedu. Nema ga i nitko ne zna gdje je. Kakva li je to bila žalost, unutarnja muka i tjeskoba za Mariju i Josipa što su izgubili najdragocjenije što su imali, onoga kojega im je sam Bog povjerio. Tražili su ga tada žalosni, neumorno. »Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.« (Lk 2, 46-52) – Sigurno da je i sveti Josip dobro zapamtio sve ove događaje i o njima razmišljao. Isus među učiteljima koji su bili oduševljeni njegovom razumnošću i odgovorima! Zar to nije veseli nagovještaj Isusa kao velikog proroka i učitelja?

Razmišljanje: Sveti Josipe, ti si revno i pobožno sudjelovao u slavljenju tadašnjih blagdana, u svetim obredima, te si tako nama pokazao primjerom da odlučno i pažljivo sudjelujemo u našim liturgijskim vjerskim slavljima, osobito kod svete mise. Nisi bio kriv što si Isusa izgubio, a tražio si ga velikim marom i našao ga u Hramu. Ti si, sveti Josipe, polazio u Hram imajući na umu riječi psalmista: »Obradovah se kad mi rekoše: Hajdemo u dom Gospodnji!«, (Ps 122, 1) jer si iskreno ljubio Gospodina Boga. Što si lijepo i značajno doživio, o tome si razmišljao i nisi zaboravljao! Iz svega ovoga mnogo mogu naučiti za svoj život. Razmisli kako da to ostvariš?!

Molitva: Sveti Josipe, s ljubavlju si išao u Hram i boravio u njemu! Moli za mene da i ja s ljubavlju polazim u sveto mjesto, redovno i revno, i sudjelujem srcem i dušom u svetoj misi. Ti si tražio Isusa dok ga nisi našao! Pomozi mi svojim zagovorom da i ja tražim Isusa po ispovijedi i pričesti čim osjetim da sam se od Njega nemarno i teškim grijehom udaljio. Ti si srdačno ljubio Isusa, daj da i moja ljubav bude slična tvojoj. Amen.

Sveti Josip radnik

Josip je imao izvanredno uzvišen životni poziv, a izvršavao ga je radeći kao običan tesar, drvodjelac. Pod tim imenom poznavali su ga i stanovnici Nazareta. U to vrijeme taj zanat nije tražio neke izvanredne sposobnosti, te nije bio niti posebno cijenjen. Vidi se to i odatle što su za Isusa rekli s ponešto omalovažavanja: »Nije li ovo drvodjeljin sin?« (Mt 13, 55) Taj rad je tražio mnogo napora, truda, umora. Nisu postojali strojevi kao danas. Sve se radilo rukama. Stoga je Josip dobrano osjećao ono što Bog reče Adamu poslije grijeha: »Svoj ćeš kruh zasluživati u znoju svoga lica.« (Post 3, 19) Vjerojatno mu nije posao baš uvijek savršeno uspijevao, a niti mušterije nisu uvijek bile ugodne, bilo je i onih kojima je bilo teško ugoditi. Uz rad se Josip brinuo i za nabavu svega potrebnog za kuću. Pored toga imao je dosta brige i teškoća u svom životu, vršeći dužnost glavara Svete obitelji. Žuljave su bile njegove ruke, no on se nije ljutio što je tako i nije čeznuo za nekim povlaštenim položajem u društvu. Kroz sve ovo vrijeme redovnog običnog svagdanjeg života u Nazaretu ipak nije bila odsutna radost. Naprotiv! Sveto društvo Isusa i Marije uvijek je bilo izvor zadovoljstva i sreće. Josip je bio svjestan da radi za veliki cilj, da je u službi najsvetije stvari, da služi otkupljenju i spasenju svijeta. Toj velikoj zadaći on je dragovoljno htio doprinijeti koliko je god trebalo. Teško je osjećati se beskorisnim i raditi neki posao koji nema nikakve svrhe. Naprotiv, rad je Josipov bio najosmišljeniji i prikazan za najviša dobra svijeta, stoga ga je on veoma savjesno obavljao i u njemu nalazio veliko zadovoljstvo.

Razmišljanje: Sveti Josipe, ti si nam pokazao da nije važno što se radi, nego kako se radi, a to znači da svaki čestiti posao čovjek može Bogu prikazati i za njega primiti nagradu! Ti si radio strpljivo, s ljubavlju, savjesno, osmišljeno. S tim načinom rada bio si zadovoljan. Radio si moleći i Boga slaveći! Brinuo si se zdušno za povjerenu Svetu obitelj! Nisi prebacivao svoje dužnosti na drugoga. Koliko u svemu ovome nalazim poticaj za svoj rad da ga obavljam kako treba!?

Molitva: Bože, Stvoritelju svega svijeta, ti si ljudskom rodu dao zakon rada, podaj dobrostivo da po uzoru i zagovoru svetoga Josipa izvršavamo poslove koje naređuješ i primimo nagrade koje obećavaš. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Josipova blaga i sveta smrt

Evanđelja ne spominju Josipovu smrt, no iz raznih izreka i okolnosti koje su evanđelisti zapisali možemo zaključiti da je on umro prije početka Isusovog javnog života i djelovanja. To je sasvim pouzdano mišljenje, jer da je još tada Josip bio živ, bez svake sumnje bio bi spomenut i ne bi Isus s križa svoju majku povjerio svetom Ivanu apostolu. Josip je časno izvršio svoju veliku životnu ulogu i bio je spreman otići s ovoga svijeta, predan u volju Božju. No ipak i Josipu je smrt bila velika bol, jer je veoma volio i cijenio Isusa i Mariju koje sada ostavlja. Bolno mu je bilo i to što nije doživio djelo Isusovog otkupljenja. Za Josipa je dakle smrt bila žrtva, no stoga i zaslužna, jer ju je kao takovu Bogu prikazao. U časovima smrtne borbe nisu ipak nedostajale ni utjehe ni radosti, jer je to bilo u nazočnosti Isusa i Marije koji su ga bodrili, hrabrili i čije su mu riječi neprestano ulijevale mir i sreću. Ali zar ga nije veselila i misao da ide u kuću nebeskog Oca? Ta Josip je primio Isusa u svoju kuću, a Isus će njega primiti u dom nebeskog Oca, gdje će biti trajna sreća. Rekao je davno psalmista: »Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt njegovih pravednika.« (Ps 115, 15) Ove riječi mogu se u najpotpunijem smislu primijeniti upravo na svetog Josipa.

Razmišljanje: Sveti Josipe, ti si umro izvršivši časno svoju životnu zadaću. Što ti je Bog povjerio, to si ispunio. Živio si i umro kao pravednik. Osjetio si doduše žalac smrti koji bode, ali si još uvijek osjetio utjehu i snagu zbog prisutnosti Isusa i Marije. Da, s pravom te zovemo zaštitnikom sretne smrti. Odlazio si s ovoga svijeta s vjerom da ćeš vječno živjeti u domu nebeskog Oca. Što me uči smrt Josipova?! Kako da se pripravljam za vlastitu smrt?

Molitva: Sveti Josipe! Lijepa je bila tvoja smrt u prisutnosti Isusa i Marije. I ja želim umrijeti kao pravednik koji je na zemlji ispunio volju nebeskog Oca te se opravdano uzda u njegovo beskrajno milosrđe. O zaštitniče sretne smrti, dragi sveti Josipe, ti mi u tome pomozi svojim zagovorom, budi uz mene u času kad ću se dijeliti od ovoga svijeta i preporuči me Spasitelju i majci njegovoj Djevici Mariji. Amen.

Sveti Josip, čovjek vjere, ufanja i ljubavi

Tri su bogoslovne kreposti koje čovjeka divno povezuju s Bogom: vjera, ufanje i ljubav. Ove je vrline Josip posjedovao u herojskom stupnju. Vjera: Josip je bio duboko religiozan čovjek, čvrsto je vjerovao u Boga i Bogu i s vjerom je prihvaćao poruke Božje. Imao je dosta svjetla da vjeruje, ali i dosta kušnje da mu vjera bude zaslužna. Vjerovao je kao i Marija da je mali Isus, sin Marijin, ujedno i Božji Sin, premda nemoćan, naoko kao svako drugo dijete, ali da je ujedno Spasitelj svijeta. U vjeri je sveti Josip doživljavao mnoge utjehe i radosti. Vjeru je javno očitovao molitvom, sudjelovanjem u hodočašćima, polaskom u Hram i na druge načine. Što se reklo za Mariju, to se može reći i za Josipa »Blago tebi što si vjerovao.« Ufanje: Kad čovjek vidi sva rješenja i osjeća se jakim da ih izvede, onda tu nema mjesta za ufanje. Ali ufati se u zaštitu Svemogućega i u rješenje koje će On dati u bezizglednim prilikama – to je ufanje. Josip se našao nerijetko u takvim teškim prilikama. Ali nikad nije očajavao, uzdao se. Nadao se i protiv svake nade. »U tebe se, Gospodine, uzdam!« bila je njegova misao. Ljubav: Za Josipa kaže Sveto Pismo da je bio čovjek pravedan. U svetopisamskom smislu ta riječ znači da je sveobuhvatno vršio zakon Božji. To pak može samo čovjek koji ljubi Boga. Njegova odluka za djevičanski brak, njegov sveti polet kojim se spremno uključio u patničku suradnju za otkupljenje svijeta, duh kojim je radio, pobožnost kojom je molio, sve to govori o iskrenoj ljubavi svetog Josipa prema Gospodinu Bogu.

Razmišljanje: Sveti Josipe, ti nam svijetliš kao uzor vjere, ufanja i ljubavi! Ni tvoja vjera nije bila bez kušnja, ali si znao kome vjeruješ i zato nisi kolebao. Tvoje ufanje nije bilo pouzdanje u ljudsku pomoć i mudrost, nego u Božje milosrđe i svemogućnost! Ljubio si svim bićem Gospodina i sve svetinje vjere i to si javno očitovao. Duhom vjere, ufanja i ljubavi, radio si, molio si, trpio i umirao. Stoga te je zapala obilna plaća na nebesima! Da li sam ja dosta čvrst u vjeri, ufanju i ljubavi!

Molitva: Bez vjere, ufanja i ljubavi ne možemo se svidjeti Gospodinu, ne možemo postići svoj spas. Sveti Josipe, danas su nam ove dragocjene kreposti izvrgnute velikim kušnjama. Stoga te žarko molim, svojim me zagovorom jačaj i bodri da budem sve čvršći u vjeri, pouzdaniji u nadi i žarči u ljubavi prema Gospodinu Bogu. Amen.

Sveti Josip, moćni zagovornik

Josip je svim srcem želio surađivati u djelu otkupljenja svijeta pa tu ulogu nastavlja i poslije smrti. On u nebu nastupa kao naš zagovornik, a budući da je tako blizu Isusa i Marije to njegov zagovor ima posebniju moć i vrijednost. Josipovoj vjernosti na zemlji da Isusu ispuni svaku želju odgovara sada Isus ispunjavajući sve njegove želje. Josip je naš povlašteni zagovornik kod Boga, te upravo on, poslije Marije, najbolje osigurava uspjeh naših molitava. Josip je zagovornik našeg duhovnog života, da nam vjera bude življa, pouzdanje čvršće, ljubav savršenija, da budemo iskreno ponizni, požrtvovni, nesebični, predani u volju Božju, spremni na pregaranja, radosni u Bogu, velikodušni na sve pozive milosti. Josip nam je zagovornik i u našim tjelesnim zemaljskim potrebama. On se brinuo i za ta dobra Svete obitelji. Znao je što je to borba za kruh svagdašnji. On razumije dobro naše potrebe i zagovora one koji mu se obraćaju. Mnogi i mnogi su iskusili dragocjeni zagovor svetog Josipa, pa to više govori nego sva raspravljanja. U našoj preporuci svetom Josipu i njegovom štovanju nema rivalstva s drugim Božjim ugodnicima. Znamo da je Marija uzvišena nad sve svete, da je najizravnije uz lsusa sudjelovala u djelu otkupljenja svijeta. To je čvrsta nauka Crkve. Ali ako štujemo svetog Josipa, time štujemo i sve što je on štovao, a on je itekako štovao Blaženu Djevicu Mariju, itekako ljubio Isusa. Stoga pobožnost prema svetom Josipu može nam pomoći da Josipovim srcem ljubimo lsusa i Mariju više i savršenije. I obrnuto: kad se klanjamo Isusu i kad štujemo Mariju, zar nas ta pobožnost ne navodi da štujemo i svetog Josipa, jer su ga i Isus i Marija veoma štovali? Josip je bio glavar Svete obitelji, te prve Crkve, pa je pokrovitelj i cijele Crkve Isusove koja plovi uzburkanim valovima ovoga svijeta.

Razmišljanje: Dragi sveti Josipe, priznajem tvoju dobrotu prema svima, dakle i prema meni, i vjerujem u vrijednost tvoje riječi kod Isusa Krista i Marije Djevice. Tvoja pomoć mi je zaista potrebna, kako za duhovni život tako i za materijalne potrebe. Čitao sam i čuo o mnogim tvojim uslišanjima, ali tako izvedenim kako je tebi svojstveno: tiho, neprimjetno, jer si ti svetac velike poniznosti. Potrebno je da se još jače uzdam, da još ustrajnije molim. Odluka!

Molitva: Spomeni se, čisti zaručniče Blažene Djevice Marije i slatki moj zaštitniče sveti Josipe, kako se još nije čulo da se itko u tvoju zaštitu preporučio i u tebe pomoć tražio, a da je nije dobio. S tim pouzdanjem dolazim i ja preda te pa ti se preporučujem. Nemoj prezreti molitve moje, djevičanski oče Isusov, nego je milostivo primi i usliši. Amen.