Preskoči na glavni dio

Blažena Alix Le Clerc

Blažena Alix Le Clerc

Blažena Alix Le Clerc, francuska redovnica, utemeljiteljica kanonikinja svetog Augustina, kongregacije sestara Naše Gospe, rođena je 2. veljače 1576. u Remimerontu (departman Vosges, Lorraine) u imućnoj obitelji, kao jedino dijete Jeana Le Clerca i Anne Sagay.

Živahna i bistra, ljupka i lakomislena djevojčica, omiljena u društvu, odlična pjevačica i plesačica, tek je u dvadesetoj godini osjetila Božji poziv koji joj je posve promijenio život. Dogodilo se to nakon teške bolesti, kad joj se ukazala Blažena Djevica Marija pa je Alix počela razmišljati o smislu života.

Svećeništvo i redovništvo

Presudan je bio susret sa svetim svećenikom Petrom Fourierom, tadašnjim župnikom u obližnjem Mattaincourtu. Taj omiljeni župnik, poznat kao „dobri otac iz Mattaincourta“, naišao je u lijepoj i mladoj Alix izvrsnu suradnicu. Ona je pod njegovim vodstvom, s još četiri prijateljice, u svetoj božićnoj noći 1597, započela svoj blagotvorni apostolat, kršćanski i socijalni. Tada su te djevojke u župnoj crkvi u Mattaincourtu položile svoje privatne zavjete pred velečasnim Fourierom. Posvetile su se besplatnom poučavanju siromašnih djevojčica, u vremenu kad su žene bile itekako zapostavljene. Već naredne godine, 2. srpnja 1598, otvorila je Alix Le Clerc svoju prvu školu u obližnjem Poussayu, a nacrt pravila za novu družbu sastavio je Pierre Fourier, prema pravilima svetog Augustina. U njegovu župu, Mattaincourt, stiglo je 1599. pet redovnica, osnovale su prvi samostan, a njihov nesebični i požrtvovni rad urodio je velikim uspjehom i odjekom u mnogim gradovima i naseljima. Otvarale su nove samostane i škole, a sve su nosile ime Naše Gospe (Notre-Dame). Novu redovničku zajednicu, Kanonikinje svetog Augustina, kongregacije Naše Gospe (Chanoinesses de Saint-Augustin de la Congrégation Notre-Dame), odobrio je 1616. i papa Pavao V. U studenom 1617. osnovan je prvi službeni samostan družbe s klauzurom, a Alix Le Clerc započela je s drugim sestrama godinu novicijata, položila 2. prosinca 1618. svečane zavjete i uzela redovničko ime Terezija od Isusa (Mère Thérèse de Jésus). Izabrana je za generalnu poglavaricu i tu je službu obavljala do prosinca 1621.

Na svojem životnom i redovničkom putu pretrpjela je mnoge neugodnosti.

Smrt

Preminula je na današnji dan, 9. siječnja 1622, u glavnom samostanu svoje družbe, u Nancyju (departman Meurthe-et-Moselle, Lorraine), u sjeveroistočnoj Francuskoj.

Štovanje i relikvije

Pripisuju joj se mnoga čuda. Njezine relikvije počivaju danas u kapeli katedrale u Nancyju. Blaženom ju je proglasio 1947. papa Pio XII. Posvećene su joj mnoge župe, crkve, kapele i samostani u Francuskoj i svijetu.

Njezino djelo dobilo je s godinama na značenju, a sestre Naše Gospe ostavile su neizbrisiv trag u župnom apostolatu, a naročito kao vrsne vjeroučiteljice i voditeljice crkvenog pjevanja. Njihove škole i samostani otvoreni su diljem Europe i svijeta. Družba sestara Naše Gospe uspješno djeluje i u hrvatskim krajevima. Nastala je 1930. u Subotici, a danas je raspoređena u 11 zajednica te ima tri zajednice u Zagrebu, dvije u Subotici, a po jednu u Osijeku, Gunji, Živogošću, Taborskom, Davoru i Bjelovaru, s više od 60 sestara.