Blaženi Benedikt XII

Djetinjstvo i obrazovanje

Blaženi Benedikt XII, 195. rimski papa, redovnik cistercit, rođen je oko 1285. u Cantéu kod Saverduna (departman Ariège, Comté de Foix, jugozapadna Francuska) kao Jacques Fournier, sin mlinara.

U mladosti je bio redovnik cistercit u opatiji Boulbonne. Studirao je i doktorirao teologiju na pariškom sveučilištu.

Svećeništvo i redovništvo

Godine 1311. imenovan je opatom cistercitske opatije Fontfroide (l’Abbaye Sainte-Marie de Fontfroide), 15 kilometara jugozapadno od Narbonnea (južna Francuska), kao nasljednik svog ujaka, budućeg kardinala, Arnauda Novela.

Zaređen je 1317. za biskupa Pamiersa, a 1326. za biskupa Mirepoixa (departman Ariège).

Istaknuo se borbom protiv krivovjeraca, katara i valdenza, pa ga je papa Ivan XXII. 18. prosinca 1327. imenovao kardinalom.

Papinstvo

Vladao je Crkvom od 20. prosinca 1334. do 25. travnja 1342, kao treći od avignonskih papa.

Poticao je obnovu franjevačkog i dominikanskog reda, klera i papinske kurije.

Izdao je 20. siječnja 1336. važnu konstituciju „Benedictus Deus“, kojom je proglasio da duše krštene djece i pravednika, koje poslije smrti ne moraju u čistilište, odmah uživaju neposredno gledanje Božje biti.

Provodio je strog redovnički, pokornički život, a od biskupa je tražio da žive u svojim biskupijama.

Uzalud je pokušavao vratiti papinsko sjedište u Rim pa je naredio obnovu bazilike svetog Petra i bazilike svetog Ivana Lateranskog.

Dovršio je gradnju veličanstvene papinske palače u Avignonu (departman Vaucluse, jugoistočna Francuska).

Smrt i štovanje

Preminuo je 25. travnja 1342, u Avignonu, a pokopan je u tamošnjoj katedrali.

Njegovi cisterciti već ga od XV. stoljeća štuju kao blaženika, a povijesni izvori pišu o njemu kao o „čovjeku svete uspomene“.