Blaženi Eduard Profittlich

Djetinjstvo i obrazovanje

Blaženi Eduard Gottlieb Profittlich, prvi estonski blaženik, njemački isusovac, apostolski upravitelj Estonije, nadbiskup, mučenik, rođen je 11. rujna 1890. u Birresdorfu (župa Leimersdorf, biskupija Trier, općina Gradschaft, kotar Ahrweiler, Rheinland-Pfalz) kao osmo od desetero djece u seljačkoj obitelji Markusa Profittlicha i Dorothee Seiwert.

Osnovnu školu završio je 1904. u Leimersdorfu, srednju školu 1912. u Linzu am Rhein (kotar Neuwied, Rheinland-Pfalz).

Svećeništvo i redovništvo

11. travnja 1913. stupio je u isusovački red u ‘s-Heerenbergu (Nizozemska). Za vrijeme I. svjetskog rata služio je kao bolničar u njemačkoj vojsci. Poslije rata studirao je filozofiju i teologiju u nizozemskim gradovima Valkenburgu i Maastrichtu.

Za svećenika je zaređen 27. kolovoza 1922, a mladu misu služio je tri dana kasnije u zavičajnoj župnoj crkvi svetog Stjepana u Leimersdorfu. Doktorirao je 1923. filozofiju, a 1924. teologiju na Jagielonskom sveučilištu u Krakovu.

Djelovao je od 1924. do 1930. kao misionar i župnik u Poljskoj i Hamburgu. U Hamburgu je 2. veljače 1930. kao isusovac položio vječne zavjete.

Apostolsko upravljanje i pastoralni rad u Estoniji

Postao je 4. prosinca 1930. župnik u katedrali svetih Petra i Pavla u glavnom estonskom gradu Tallinnu. Papa Pio XI. imenovao ga je 11. svibnja 1931. apostolskim upraviteljem Estonije.

Ubrzo je postao omiljen među estonskom inteligencijom i političkom elitom kao jedan od važnih stupova estonske društvene zajednice. Osnovao je nove župe u mogim estonskim gradovima (Narva, Pärnu, Rakvere, Petseri, Valga, Kiviõli), otvorio dječji dom i konvikt.

Predavao je vjeronauk u četiri različite škole na pet jezika. Bio je odličan poznavatelj estonske kulture, a često se služio estonskim književnim djelima u svojim nadahnutim propovijedima. Rado su ga slušali i pripadnici drugih vjera, a katolički mjesečnik „Kiriku Elu“ („Život Crkve“) bio je popularan kod svih Estonaca.

Već 1934. u Estoniji je djelovalo deset katoličkih svećenika, a stigle su i poljske i češke redovnice koje su vodile dječje vrtiće. Estonski državljanin postao je 20. travnja 1935.

Naslovnim nadbiskupom Hadrianapolisa (Edirne u Turskoj) Eduard Profittlich imenovan je 27. studenoga 1936, a 27. prosinca 1936. posvećen je za biskupa u katedrali svetih Petra i Pavla u Tallinnu.

Bio je prvi katolički biskup u pretežno luteranskoj i pravoslavnoj Estoniji od 16. stoljeća i pripajanja estonskog područja Švedskoj.

Mučeništvo i smrt

Kad je Estonija 17. lipnja 1940. okupirana od Sovjetskog Saveza, biskup Eduard odlučio je ostati u Tallinnu sa svojim vjernicima, iako se mogao vratiti u rodnu Njemačku. U to vrijeme sovjetski okupatori u Estoniji su uhitili, deportirali, mučili i umorili više od 60 tisuća ljudi.

Biskupa Profittlicha uhitili su 27. lipnja 1941. i otpremili u Kirov (prije Vjatka i Hlinov, sjeveroistok europskog dijela Rusije). U listopadu 1941. osuđen je na pet godina zatvora i prisilni rad, a u studenom na smrt strijeljanjem. Prije izvršenja kazne preminuo je 22. veljače 1942. u sovjetskom zatvoru od posljedica mučenja.

Njegova desetogodišnja služba i mučeništvo bili su i ostali jedan od stupova opstanka Katoličke crkve u Estoniji.

Štovanje i relikvije

U rujnu 1990. na ulazu u tallinnsku katedralu postavljena je spomen-ploča o čast biskupu mučeniku.

Beatifikacija i nasljeđe

Papa Franjo potvrdio je Profittlichovo mučeništvo 18. prosinca 2024. Proglašen je blaženim 6. rujna 2025. na Trgu slobode (Vabaduse väljak) u Tallinnu. Obred beatifikacije predvodio je predstavnik pape Lava XIV. austrijski kardinal Christoph Schönborn.

Blaženi Eduard Profittlich danas je jedan od simbola slobodne i neovisne Estonije, a njegova beatifikacija postala je ne samo vjerski nego i nacionalni događaj koji je znatno osnažio ugled Katoličke crkve u toj baltičkoj zemlji.

Danas u Estoniji ima oko 9 tisuća katolika (0,8 posto) pa je taj broj od 2011. do 2021. gotovo udvostručen.