Blaženi Guglielmo di Fenoglio

Djetinjstvo i početak redovničkog života
Blaženi Guglielmo di Fenoglio, talijanski redovnik kartuzijanac, pustinjak, rođen je 1065. u Borgorattu, dijelu općine Garessio (provincija Cuneo, Pijemont, biskupija Mondovì).
Neko vrijeme živio je kao pustinjak na području današnje općine Torre Mondovì (provincija Cuneo), oko 80 kilometara južno od Torina.
Redovništvo u kartuzijanskom samostanu
Zatim se Guglielmo (hrvatski Vilim) preselio u Casotto, gdje je bio jedan od prvih monaha u kartuzijanskom samostanu, smještenim u dolini Val Casotto (provincija Cuneo), povezanim s matičnom kartuzijom Grande Chartreuse u francuskim Alpama.
Kartuzijanski brat laik, brinuo se za poslove izvan samostana i često boravio u okolnim brdima. Bio je ponizan i poslušan redovnik, neuk u teologiji i filozofiji, ali zbog svojeg duhovnog života i dobrih djela već je za života smatran svecem.
Čuda i legende
Pripisuju mu se mnoga čudesa i za života i nakon smrti, a jedno od njih preraslo je u pravu pučku legendu. Kad se jednog dana vraćao s polja, Guglielma su napali razbojnici, a on je iščupao nogu svojoj mazgi i poslužio se nogom kao toljagom i potjerao napadače. Zatim je mazgi ponovno namjestio nogu i uputio se zajedno s njom kući.
Prema drugoj legendi jednom je đavla prisilio da sagradi most.
Smrt i štovanje
Preminuo je oko 1120. u Casottu.
Papa Pio V. spominje Guglielma u jednoj povelji od 21. veljače 1568. kao sveca, a njegov status blaženika potvrdio je 29. ožujka 1860. papa Pio IX.
