Sveta Ruta

Sveta Ruta (hebrejski Rut, vjerojatno od re’ut: drugarica), Moapka, bila je prabaka Davidova i praroditeljica Isusova.

Moapci, narod s visoravni u Kanaanu, jugoistočno od rijeke Jordana, etnički srodan Židovima, procvat su doživjeli u 9. stoljeću prije Krista. Noemina obitelj došla je iz Betlehema u Moab da izbjegne glad. Noemini sinovi Mahlon i Kiljon oženili su se Moapkama, Rutom i Orpom. Kad su umrli Noemini sinovi i njezin muž Elimelek, Noemi se odlučila vratiti u rodnu Judeju, u Betlehem.

Iz ljubavi prema Noemi, majci svojeg umrlog muža, Ruta je za razliku od Orpe također napustila Moab i sa svojom svekrvom pošla u Betlehem. Da bi se u Betlehemu prehranile, Ruta je pabirčila klasje ječma na polju Boaza, bogatog rođaka svojeg pokojnog muža. Boaz je zavolio Rutu kad je vidio kako je dobra i plemenita prema svojoj svekrvi Noemi. Njezina vjernost svekrvi i Jahvi nagrađena je leviratskim brakom s Boazom (leviratski brak je institucija bračnog prava po kojoj se brat umrloga ili njegov najbliži rođak mora oženiti udovicom umrloga ako ona nema djece). Rutin i Boazov sin Obed bio je djed kralja Davida.

Biblijska knjiga i značenje

Od te narodne priče iz doba sudaca (12. do 11. stoljeće prije Krista) nastala je starozavjetna povijesna knjiga Ruta. Svojim stilom, živopisnim slikama i crtanjem karaktera predstavlja i uspjelo književno djelo. Knjiga je konačni oblik dobila u 4. stoljeću prije Krista. Kršćanska je teologija smatrala to djelo biblijskom porukom o Jahvinom pozivu, upućenom svim narodima, a ne samo Izraelcima.

Inspiracija u umjetnosti

Priča o Ruti inspirirala je mnoga likovna i književna ostvarenja. Francuski književnik Victor Hugo ima u svojoj zbirci „Legenda vjekova“ pjesmu „Boaz spava“. Engleski pjesnik John Keats u svojoj „Odi slavuja“ sjeća se Rute i misli da je i ona, dok je „tužna srca, puna nostalgije stajala suzama oblivena pokraj žita u tuđini“, možda slušala onakvu slavujevu pjesmu kakvu on sluša. A hrvatski pjesnik Vladimir Nazor ispjevao je također lijepu pjesmu „Ruta Moapka“.

O Ruti su snimljena i dva zapažena filma: „Priča o Ruti“ („The Story of Ruth“, 1960) Henryja Kostera i „Knjiga o Ruti: Put vjere“ („The Book of Ruth: Journey of Faith, 2009) Stephena Patricka Walkera.