Sveta Sara

Sveta Sara (hebrejski śārāh: kneginja), zvana i Saraja, junakinja Starog zavjeta, pramajka izraelskog naroda, bila je žena praoca i patrijarha Abrahama. Pobožna, gostoljubiva i lijepa žena, putovala je s Abrahamom iz Ura (Gornja Mezopotamaija) u Kanaan (područje zapadno od Jordana i Mrtvog mora), a potom u Egipat.

U Egiptu je Abraham Saru skrivao kao svoju sestru, kako je faraon ne bi ubio. Abraham se možda mogao i razvesti od Sare zbog neplodnosti, ali ostao joj je vjeran do smrti.

Budući da Sara nije mogla roditi, predložila je Abrahamu da ima obećanog sina s njezinom egipatskom sluškinjom Hagarom. Tako je Hagara rodila sina Jišmaela.

Jednog dana, pak, kad je Sari bilo već 90 godina, nenajavljeno su Abrahama i nju posjetila trojica anđela u ljudskom obliku. Kroz šatorsko platno Sara je čula da su joj oni navijestili rođenje sina. Nato se Sara nasmijala, u nevjerici da će ikad zatrudnjeti.

Dugo nerotkinja, Sara je ipak postala majka obećanog potomka Izaka. Vjerojatno je u tom kontekstu i njezin obećani sin dobio ime Izak, „onaj koji se smije”. Pokopana je u špilji na Makpelskoj poljani.

U Novom zavjetu Sara je primjer jake vjere i majka novog Božjeg naroda. Njezinim primjerom (kao i primjerom Ane, majke Samuela i Elizabete, majke Ivana Krstitelja) želi se istaknuti kako je Bogu sve moguće.

Bog je prema Sari bio milosrdan, a o Sarinoj vjeri lijepo svjedoči i Poslanica Hebrejima: „Vjerom i sama Sara, i to unatoč poodmakloj dobi, postade sposobna da začne, jer je držala vjernim onoga kojemu je obećao. Zato se i rodiše od jednog jedinog čovjeka, i to gotovo mrtva, potomci „tako mnogobrojni kao zvijezde nebeske i kao neizbrojiv pijesak na morskoj obali“. (Hebrejima 11, 11-12)