Sveti Abercije

Sveti Abercije (latinski Abercius, grčki Aberkios), bio je biskup Hierapolisa kod Synnade (danas turski grad Şuhut), u istočnoj Frigiji (Phrygia Salutaris, antička povijesna pokrajina u zapadnom dijelu središnje Male Azije). Naslijedio je vjerojatno na biskupskoj stolici u Hierapolisu glasovitog crkvenog oca, svetog Papiasa. Živio je u vrijeme cara Marka Aurelija (121-180).

Njegov je život opisan u grobnom natpisu, što ga je sam Abercije dao uklesati prije svoje smrti. Škotski arheolog William Ramsay (1851-1939) otkrio je 1883. dva odlomka izvornog nadgrobnog spomenika. Osmanski sultan Abdul Hamid II. poklonio je papi Leonu XIII. veći komad natpisa, a Ramsay mu je ustupio manji komad. Oba glavna odlomka nalaze se u Lateranskom muzeju u Rimu, a ubrajaju se među najvažnije dokumente u povijesti kršćanstva.

Već 1881. godine otkrio je Ramsay kod Synnade grobni natpis kršćanina Aleksandra. Na tom se nadgrobnom spomeniku nalaze tri prva i tri posljednja stiha Abercijeva natpisa uz promjenu imena i uz datum (godina 216). Svakako je Abercijev spomenik stariji. Danas je svuda priznata autentičnost Abercijevog spomenika te kršćansko-euharistijski sadržaj i značaj grobnog natpisa.

Abercije je djelovao kao misionar na svojem području, a neko vrijeme proveo je u tamnici jer se aktivno borio protiv pogana i razbijao njihove kipove. Pozvan je godine 163. u Rim kako bi ozdravio kćerku cara Marka Aurelija Lucilu, opsjednutu od nečistih sila. Nakon Abercijevog egzorcizma djevojka je ozdravila i njegova zaštitnica postala je Lucilina majka, carica Faustina, tako da se mirno mogao vratiti u sjedište svoje biskupije.

Prije toga je neko vrijeme putovao Sirijom i Mezopotamijom tragovima svetog Pavla i usput propovijedao, krstio i ozdravljivao bolesnike.

Smrt

Sveti Abercije preminuo je između godine 190. i 216. u Hierapolisu, u starosti od 72 godine.

Jedan grčki hagiograf sastavio je Abercijev životopis, ali je u njega ubacio događaje iz života drugih svetaca pa se na kraju njegovo djelo pretvorilo u bajku.