Sveti Anatolij Carigradski

Djetinjstvo i obrazovanje

Sveti Anatolij Carigradski, biskup, patrijarh Carigrada, rođen je u drugoj polovini 4. stoljeća u Aleksandriji (Egipat), kao potomak ugledne aleksandrijske obitelji. Učenik patrijarha i glasovitog crkvenog oca Ćirila Aleksandrijskog, sudjelovao je 431. kao aleksandrijski đakon na Efeškom saboru, na kojem je osuđeno nestorijansko krivovjerje, po kojem je Isus postojao kao dvije odvojene osobe, Isus čovjek i Isus Sin Božji.

Svećeništvo i redovništvo

Nepuna dva desetljeća kasnije, Ćirilov nasljednik, patrijarh Dioskor I, založio se 449. na Drugom efeškom saboru za svrgavanje svojeg suparnika, carigradskog nadbiskupa Flavijana. Na njegovo mjesto izabran je Anatolij, predstavnik aleksandrijske Crkve na carskom dvoru u Carigradu. Anatolij se okrenuo protiv Dioskora, koji je 451. na Kalcedonskom saboru svrgnut kao monofizitski heretik. Kao nadbiskup Carigrada od 449. do 458, Anatolij je bio prvi poglavar carigradske crkve koji je nosio titulu patrijarha. Njegovi odnosi s rimskim papom Leonom Velikim bili su čas srdačni, čas napeti.

Čuda i vizije

Na glasu kao prorok i čudotvorac, znamenit po svojem jednostavnom, asketskom životu, milosrđu prema siromasima i žarkoj vjeri, isticao se kao neumorni borac protiv krivovjerja.

Doprinosi Crkvi

Bio je prvi carigradski nadbiskup i patrijarh koji je službeno okrunio novog bizantskog cara Leona I (7. veljače 457). Pripisuju mu i uvođenje pjevanja himni u istočnu liturgiju, a sam je bio autor mnogih himni. Znatno je pridonio izgradnji novih crkava i prijenosu mučeničkih relikvija u Carigrad.

Smrt

Preminuo je 3. srpnja 458. u Carigradu. Po nekim izvorima umorili su ga heretici, Dioskorovi pristaše, a po drugim izvorima pogodila ga je mramorna ploča koja se kao posljedica potresa odlomila od zida.

Štovanje i zaštitništvo

Štuju ga i zapadne i istočne Crkve.