Sveti Enda od Arana

Životopis

Sveti Enda od Arana (Enda of Aran, latinski Endeus, gelski Éanna, Éinne), irski monah, misionar, opat, otac irskog monaštva, rođen je oko 450. u irskoj grofoviji Meath, kao sin Conalla Dearga, vladara kraljevine Oriel (Ergall, Airgíalla, sjeverna Irska).

U prvom dijelu života bio je glasoviti ranik, poznat po svojim junačkim podvizima, a nakon očeve smrti postao je njegov nasljednik na čelu kraljevine. Endina sestra, sveta Fanchea (Fainche), opatica, nagovorila ga je da napusti vojnu karijeru i posveti svoj život Kristu Gospodinu. Enda se namjeravao oženiti, ali kad je iznenada umrla njegova zaručnica, odlučio je postati monah.

Svećeništvo i redovništvo

Uputio se na hodočašće u Rim, gdje je zaređen za svećenika. Vratio se u zavičaj, a školovao se u samostanu svetog Ailbea u Emlyju (grofovija Tipperary) i u samostanu Rosnat (Candida Casa), gdje je živio i djelovao sveti Ninian iz Whithorna (Galloway, jugozapadna Škotska).

Po povratku u Irsku osnovao je redovničku zajednicu i gradio crkve na području Droghede (grofovija Louth), u dolini rijeke Boyne. Njegov šogor Aengus, kralj Munstera, darovao mu je otočje Aran u Galwayskom zaljevu. Tamo je Enda oko 484. na otoku Inishmoreu utemeljio slavni samostan Killeany (Cill Éanna) i postao njegov opat.

Po uzoru na tu opatiju nastalo je desetak samostana diljem Irske. Sveti Enda smatra se utemeljiteljem monaškog života u Irskoj, a njegovi duhovni sljedbenici bili su veliki irski sveci Brendan Moreplovac iz Clonferta, Ciarán iz Clonmacnoisea, Finnian iz Clonarda, Columba iz Ione, Jarlath iz Tuama i Carthage (Carthach) Stariji.

Smrt i Štovanje

Sveti Enda preminuo je oko 530. na otoku Inishmoreu (grofovija Galway) i pokopan u samostanskoj crkvi u Tighlaghearnyju.

Po njemu su diljem Irske nazvane crkve, škole, sportski klubovi i ljekoviti izvori.