Sveti Eutihije

Sveti Eutihije (Eutychius), carigradski patrijarh, rođen je oko 512. u selu Theiumu u Frigiji (zapadni dio središnje Male Azije), kao sin generala Aleksandra, koji je služio pod bizantskim vojskovođom Belizarom.

S 30 godina postao je monah u gradu Amasji (danas sjeverna Turska), a kasnije i arhimandrit u Carigradu, gdje je stekao veliko poštovanje patrijarha Menasa. Nakon Menasove smrti car Justinijan I. Veliki postavio ga je 552. za carigradskog patrijarha, a to je potvrdio i rimski papa Vigilije.

Pod Eutihijevim vodstvom održan je 553. Peti ekumenski crkveni sabor u Carigradu. On je 562. posvetio obnovljenu baziliku Aju Sofiju.

Eutihije je 564. došao u sukob s carem Justinijanom, koji je postao blizak monofizitskoj sekti aftartodoketa (naučavanje po kojem u Kristu postoji samo jedna narav, božanska), sljedbenicima doktrine koju je Eutihije smatrao heretičkom. Zbog toga je Eutihije 565. svrgnut i naposljetku protjeran u svoj negdašnji manastir u Amasji, gdje je proveo 12 godina i 5 mjeseci.

Rehabilitirao ga je u listopadu 577. Justinijanov nasljednik Justin II. Eutihijev povratak u Carigrad bio je veličanstven, nalik Isusovom ulasku u Jeruzalem na Cvjetnicu, uz mnoštvo koje je plesalo, pjevalo i mahalo palminim granama, a on je dijelio pričest više od šest sati jer je narod želio primiti pričest baš iz njegovih ruku. Cijeli grad je bio osvijetljen, priređene su javne gozbe i otvarane nove zgrade.

Eutihije je preminuo 6. travnja 582. u Carigradu. Pripisuju mu se mnoga čudesa.

Eutihijev životopis napisao je njegov bliski suradnik, Eustatije iz Carigrada.