Sveti Habakuk

Sveti Habakuk (hebrejski Habaqqūq), jedan od dvanaestorice starozavjetnih malih proroka, živio je i djelovao u VII. stoljeću prije Krista.

Pisac osme proročke knjige, u njoj je nagovijestio poraz Židova u borbi s Kaldejcima kao kaznu za grijehe, a potom propast nepravednih Kaldejaca. Pod tim se najvjerojatnije misli na novobabilonsko carstvo. Iznio je i niz opomena svojem narodu protiv različitih zabluda i nedjela (takozvani peterostruki »jao«).

Poznata je Habakukova izreka „pravednik živi od vjere“, citirana i u Pavlovim poslanicama.

Habakukova molitva na kraju knjige, koja po obliku nalikuje psalmima i govori o Jahvinim dobročinstvima prema židovskom narodu, smatra se jednom od najljepših pjesama u Svetom pismu. Završava ovim riječima: „Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih, i vodi me na visine.“

Habakukova knjiga je sastavljena od raznolikih dijelova. Početak je u stilu knjiga mudrosti, a završetak je liturgijska molitva. Svi su dijelovi povezani jednom mišlju: Božji su putovi tajnoviti.

Gospodin bira pogane i neprijatelje kao oruđe kojim kažnjava svoj narod, ali on nije sfinga ni hladno kameno veličanstvo. On odgovara ne cinički već očinski. Tako Habakuk shvaća i donosi Gospodinove odgovore. Gospodin ostaje i u objavi Velik i Tajnovit.

U razgovoru s Gospodinom prorok iznosi svoju tugu i strah, upravlja Gospodinu molitvu i zaklinje ga da spasi svoj narod. U drugom dijelu prorok napada stranog bezbožnog osvajača, a u trećem dijelu pjesničkim izrazom želi razbuditi nadu u konačnu pobjedu i trijumf.