Sveti Ivan Milosrdni

Sveti Ivan Milosrdni (grčki i latinski Johannes Eleemosynarius, njemački Johannes der Almosengeber, engleski John the Almsgiver ili John the Almoner, talijanski Giovanni l’Elemosiniere), patrijarh Aleksandrije, rođen je 556. u Amathusu na Cipru kao sin carskog namjesnika Epifanija i njegove supruge Efkosmije.

Djetinjstvo

U djetinjstvu mu se ukazala lijepa djevojka s vijencem od maslina oko glave i priopćila mu da je ona Samilost, najstarija kći Velikog kralja. Taj doživljaj ostao mu je u sjećanju cijelog života i pridonio njegovom trajnom milosrđu i milosrdnim djelima.

Rano se oženio, ali je ubrzo ostao bez žene i dvoje djece. Rasprodao je imanje, novac razdijelio siromasima i posvetio se duhovnom pozivu.

Svećeništvo/Redovništvo

Nakon smrti patrijarha Teodora I, godine 608, upravitelj Egipta Niketas zamolio je u ime aleksandrijskog puka i svećenstva bizantskog cara Foku da izabere Ivana za aleksandrijskog patrijarha.

Kad je 609. postao patrijarh, Ivan je dao potpisati aleksandrijsku sirotinju i popisano je 7500 imena. Za sve te siromašne ljude Ivan se brinuo kao milosrdni otac i zbog toga je nazvan „Milosrdni”. Pozivao ih je u svoju palaču, dijelio im hranu i nazvao ih „moji gospodari“.

Velikodušno je opraštao uvrede i branio sluge koje su zlostavljali njihovi gospodari. Svake srijede i petka sjedio je pred crkvom, čitao Sveto pismo i razgovarao sa svojim vjernicima. Svatko mu je mogao pristupiti i razgovarati s njim.

Riječju i djelom patrijarh Ivan pokazivao je svoju ljubav prema bližnjima, vodio brigu o siromasima i izbjeglicama. Sagradio je mnoge crkve, dva samostana, škole, sirotišta i bolnice (među njima i prvo rodilište).

Borio se protiv korupcije. simonije i monofizitizma (naučavanja po kojem u Kristu postoji samo božanska narav) i reformirao mjerni sustav.

Čuda i vizije

Ivanu se pripisuju mnoga čudesa, a o njegovim dobročinstvima i milosrdnim djelima kruže mnoge legende.

Smrt

Kad su Perzijanci napali Afriku, Ivan je pobjegao iz Aleksandrije na Cipar, kako bi izbjegao pokolj. Preminuo je 23. siječnja 619. u svojem rodnom mjesti Amathusu na Cipru.

Štovanje i relikvije

Leontios, biskup Neapolisa (Limasola) na Cipru napisao je u 7. stoljeću Ivanov životopis. Ivanovo tijelo kasnije je preneseno u Carigrad, a turski sultan Bajazid II. poslao ga je 1489. na dar ugarsko-hrvatskom kralju Matiji Korvinu u Budim.

Od 1526. Ivanovi posmrtni ostaci nalaze u Bratislavi, a danas počivaju u katedrali svetog Martina, u kojoj se nalazi kapela svetog Ivana Milosrdnog. Neke njegove relikvije nalaze se u mnogim drugim crkvama, pored ostalog u crkvi svetog Matije u Budimpešti i u crkvi svetog Ivana Milosrdnog u Veneciji.

Zaštitništvo

Svetog Ivana Milosrdnog štuju i katolici i pravoslavci. Posvećene su mu crkve i kapele diljem svijeta, a zaštitnik je Egipta, Limasola (Cipar), Casarana i Morciana di Leuca (provincija Lecce, Apulija) i Malteškog reda.