Sveti Osvald

Sveti Osvald, kralj Northumbrije

Crkva slavi dva anglosaska sveca koji nose ime Osvald (Oswald). Jedan je sveti Osvald, kralj Northumbrije (iz 7. stoljeća), a drugi je sveti Osvald, nadbiskup Yorka (iz 10. stoljeća).

Sveti Osvald (Oswald), anglosaski kralj Northumbrije (danas sjeverna Engleska i jugoistočna Škotska), rođen je 604. u Deiri (Northumbria). Bio je drugo od sedmero djece Etelfrita (Aethelfritha), kralja Bernicije i deirske princeze Ache. Nakon očeve smrti (616) s bratom Osviuom (Oswiuom) prognan je u Škotsku, gdje se obratio na kršćanstvo. Našao je utočište na otoku Ioni (otočje Unutrašnji Hebridi) i dao se pokrstiti u tamošnjem samostanu Hy.

Nakon pobjede nad Kadvalonom (Cadwallon), kraljem Gwynedda (sjeverni Wales), zavladao je 634. Northumbrijom. Na Svetom otoku (Holy Island) u Sjevernom moru, uz sjeveroistočnu obalu Engleske (danas grofovija Northumberland), utemeljio je 635. zajedno s biskupom svetim Aidanom glasoviti samostan Lindisfarne.

Širio je kršćanstvo među svojim podanicima, a prema engleskom kroničaru svetom Bedi Časnom bio je uzoran vladar, jedan od sedmorice kraljeva hegemona, takozvanih „bretwalda“, koji su vladali nad više anglosaskih kraljevina. Vladao je i nad Britima, Piktima i Škotima.

Junak mnogih legendi, prema predaji bio je čuveni ratnik, „dugih i snažnih ruku, sjajnih plavih očiju, žute kose, dugog lica i tanke brade te prijaznog osmijeha“. Bio je poznat i po svojem ljubimcu gavranu, ali i po svojoj brizi za siromahe. Gradio je crkve i samostane i dovodio redovnike iz Škotske kako bi ojačao crkveni život.

Oženio se kćerkom kralja Cynegilsa od Wessexa i nagovorio ga da dopusti svetom Birinusu evangelizaciju njegove kraljevine.

Poginuo je 5. kolovoza 642. u boju kod Maserfielda (danas Oswestry, Shropshire), vođenom protiv Pende, kralja poganske zemlje Mercije. Zbog smrti od poganske ruke često ga nazivaju mučenikom.

Štovanje i relikvije

Svetog Osvalda od Northumbrije naročito štuju u Škotskoj, Irskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj i sjevernoj Italiji.

Zaštitnik je engleskih kraljeva, švicarskog grada i kantona Zug, križara, žetelaca i stoke, a zazivaju ga kod pojave kuge i lošeg vremena. U alpskim zemljama štuju ga kao svetog pomoćnika u različitim nevoljama.

Pripisuju mu se mnoga čuda, a njegove relikvije nalaze se u mnogim europskim samostanima i crkvama. Osvaldova glava čuva se u biskupijskom muzeju u Hildesheimu (Donja Saska).

Sveti Osvald od Yorka

Crkva štuje još jednog sveca istog imena. To je sveti Osvald iz Yorka (Oswald of York), poznat i kao Osvald od Worcestera ili Osvald od Ramseyja, anglosaski benediktinac, nadbiskup i crkveni obnovitelj, rođen oko 925. godine u Engleskoj kao sin danskih roditelja.

Bio je nećak nadbiskupa Oda iz Canterburyja i odrastao je pod njegovim duhovnim vodstvom. Redovnički život započeo je u francuskom samostanu Fleuryu (Saint-Benoît-sur-Loire), poznatom središtu benediktinske reforme.

Nadbiskup Canterburyja sveti Dunstan posvetio je Osvalda 961. za biskupa Worcestera (West Midlands). Uskoro je Osvald osnovao benediktinski samostan Westbury-on-Trym u blizini Bristola (zapadna Engleska). Osnovao je oko 965. i glasovitu opatiju u Ramseyju ( Huntingdonshire, istočna Engleska), koja je bila u bliskoj vezi s negdašnjim Osvaldovim samostanom u Fleuryju.

Prijatelj siromaha, utemeljio je još nekoliko benediktinskih samostana, a i u svoju katedralu u Worcesteru doveo je redovnike iz Ramseyja, koji su postupno zamijenili svjetovni kler.

Osvald je 972. imenovan za nadbiskupa Yorka, ali je zadržao upravu i nad svojom dotadašnjom biskupijom Worcester, gdje je uglavnom i boravio. Reformirao je upravu biskupijskih posjeda i smatra se glavnim stupom anglosaske monaške obnove.

Preminuo je 29. veljače 992. u Worcesteru.