Sveti Pavao Verdunski

Sveti Pavao Verdunski (Paul de Verdun), biskup Verduna, rodio se 576. u blizini grada Autuna (Burgundija, istočna Francuska), kao sin ugledne galsko-romanske plemićke obitelji. Po nekim izvorima bio je brat svetog Germana, pariškog biskupa. Stekao je naobrazbu na dvoru franačkog kralja Chlothara II. i kao monah u benediktinskoj opatiji Tholey (kotar St. Wendel, Saarland). Bio je neko vrijeme i upravitelj samostanske škole. Živio je kao pustinjak nedaleko od Triera, u Vogezima, na jednom brdu, po njemu nazvanom Pavlovo brdo (Paulsberg, latinski Mons Cebenna). Zatim je od 626. djelovao kao poglavar opatije Tholey.

Biskupstvo i djelovanje

Postao je 630. trinaesti po redu biskup grada Verduna (departman Meuse, Lorraine, sjeveroistočna Francuska). Izabran je od puka i klera, a izbor je potvrdio njegov zaštitnik, franački kralj Dagobert I. Uz pomoć i velikodušnost svog velikog prijatelja, đakona Adalgisela Grima, započeo je obnovom verdunske biskupije te obnovom bogoslužja, kaptola i klera. Biskup Pavao sagradio je izvan gradskih zidina crkvu svetog Saturnina, kasnije nazvanu po njemu. Resile su ga naročito tri vrline: briga za euharistijski život njegovih vjernika, dobrota prema siromasima i pobožnost prema Mariji.

Smrt i Štovanje

Preminuo je vjerojatno na današnji dan, 8. veljače 649, u Verdunu, a pokopan je u crkvi svetog Pavla. Danas se njegove relikvije nalaze u verdunskoj katedrali. U njegovoj biskupiji posvećene su mu danas dvije župe.

Zaštitništvo

Sveti Pavao Verdunski zaštitnik je pekara, slastičara i mlinara, a oni se na njegov blagdan skupljaju u verdunskoj katedrali na misu, pod kojom se blagoslivlja kruh namijenjen siromasima. Obično ga slikaju u biskupskom ornatu s kruhovima do nogu, na uspomenu jednog njegovog čuda (ušao je u goruću peć da spasi kruh), a još više na spomen njegove darežljivosti prema siromasima.