Sveti Willibrord

Djetinjstvo i školovanje
Sveti Willibrord (Villibrordus), anglosaksonski misionar, „apostol Friza“, prvi biskup Utrechta, rođen je 658. u Northumbriji (danas sjeverna Engleska) kao sin svetog Hilgisa, Saksonca iz Ripona, koji se kasnije povukao u osamu i sagradio malo svetište svetog Andrije blizu ušća rijeke Humber.
Willibrord se školovao u benediktinskoj opatiji Ripon (sjeverni Yorkshire) i bio sljedbenik svetog Wilfrida, biskupa Yorka. Benediktinski redovnik, boravio je od 678. u irskoj opatiji Rath Melsigi (grofovija Carlow) gdje se školovao kod svojeg zemljaka, svetog Egberta.
Svećeništvo i misijsko djelovanje
S trideset godina zaređen je za svećenika. Na zahtjev franačkog vladara Pipina iz Herstala sveti Egbert poslao je 690. Willibrorda i njegovih jedanest drugova kao misionare u Friziju, na sjeverne franačke granice, kako bi pokrstili poganske Frize, na obali Sjevernog mora.
Papa Sergije I. imenovao je 21. studenoga 695. u Rimu Willibrorda biskupom Friza sa sjedištem u Utrechtu (središnja Nizozemska). Tada je Willibrordu dao ime Klement. U Utrechtu je Willibrord sagradio svoju katedralu.
Podigao je mnoge crkve i utemeljio više samostana, među njima 698. opatiju Echternach (danas u istočnom Luksemburgu).
U početku Willibrord nije imao uspjeha u svojem misionarskom djelovanju zbog otpora frizijskog kralja Radboda. Tek nakon Radbodove smrti, 719., imao je više uspjeha, uz zaštitu franačkog vladara Karla Martela te uz pomoć drugih misionara, među njima i svetog Bonifacija.
Smrt i štovanje
Preminuo je 7. studenoga 739. u Echternachu, u samostanu koji je podigao.
Pripisuju mu se mnoga čuda. Njegove relikvije nalaze se u bazilici u Echternachu i u katedrali svete Katarine u Utrechtu.
Svake godine na duhovski utorak u Echternachu se održava takozvana „plesna procesija“ („Echternacher Springprozession“), na kojoj tisuće sudionika i gledatelja odaju počast Willibrordu, svecu kojeg često nazivaju apostolom Beneluxa.
Zaštitništvo
Zaštitnik je Luksemburga, Nizozemske, Belgije, nadbiskupije Utrecht, luksemburških ministranata, epileptičara te mnogih župa, crkava i kapela u Luksemburgu, Nizozemskoj, Belgiji i Francuskoj.
