Sveti Zaharija papa

Sveti Zaharija papa (latinski Zacharia), 91. papa, vladao je Crkvom od 741. do 752. Grk, sin Polihronija, rođen 679. u Santa Severini (provincija Crotone, Kalabrija), još kao đakon bio je suradnik pape Grgura III, pa je 732. bio supotpisnik sinodalnih dekreta.

Bio je prema dostupnim izvorima vrlo obrazovan čovjek, ljubitelj umjetnosti, pjesništva i sklon meditaciji. Posljednji od takozvanih bizantskih papa, izabran je za papu 3. ili 5. prosinca 741.

Djelovanje i postignuća

Zauzimao se za dogovor i dijalog, pa je razgovorima uspio nagovoriti langobardskog kralja Liutpranda da Crkvi vrati osvojena područja u Rimu i Ravenni. Podario je 751. kraljevsku titulu Pipinu Malom, što je prvi slučaj papinskog postavljanja vladara.

Podržao je obnovu benediktinskog samostana Monte Cassino, rado navraćao u taj samostan i tamo se odmarao. Obnovio je i nadogradio Lateransku palaču, papinsku rezidenciju od doba Konstantina Velikoga do avignonskog sužanjstva.

Održao je u Rimu više crkvenih sabora, obnovio mnoge crkve i zabranio trgovinu robovima. Potpomagao je misionarski rad svetog Bonifacija i preveo na grčki „Dijaloge“ Grgura Velikog.

Smrt i štovanje

Preminuo je na današnji dan, 15. ožujka 752, u Rimu.